Ruski ambasador Andrej Nesterenko napušta Podgoricu uz poruku građanima Crne Gore da ih voli i da im od srca želi sve najbolje, ali i uz nimalo prijatnu ocjenu da u poslednje vrijeme crnogorsko rukovodstvo nije pokazalo pažnju prema pozivima i inicijativama zvanične Moskve uprkos tome što saradnja dviju država traje 300 godina. Zaključio je da su uzajamna simpatija i ljubav dva bratska naroda – ruskog i crnogorskog – duboko u našim srcima i da to nije moguće izbrisati zarad kratkoročnih političkih razloga.
Tokom protekle sedmice Nesterenko je obavio i završne oproštajne posjete crnogorskim zvaničnicima.
–Planiram da nastavim karijeru u svojstvu diplomate u svom ministarstvu, odnosno u MIP-u, gdje sam počeo da radim odmah nakon diplomiranja na Moskovskom univerzitetu međunarodnih odnosa 1977. godine. Konkretni smjer mog budućeg rada odrediće naš ministar odmah po mom povratku u Moskvu, kazao je Nesterenko, navodeći da će ga u Crnoj Gori naslijediti profesionalni diplomata Sergej Gricaj, koji je ranije bio na čelu Departmana – Situaciono-kriznog centra Ministarstva inostranih poslova Rusije, a prethodno je, između ostalih važnih funkcija u ruskom MIP-u, bio i predstavnik Rusije pri UNMIK-u. Gricaj je više puta posjećivao balkanski region, ukljućujući i Crnu Goru.
Zamjenik predsjednika Odbora Dume za međunarodne poslove Leonid Kalašnjikov najavio je mogućnost prekida saradnje sa SAD ukoliko NATO pošalje Crnoj Gori pozivnicu za članstvo. Koje se ruske kontramjere konkretno mogu podrazumijevati pod tim potezom?
–Ja sam više puta u svojim javnim izjavama rekao da odluka o članstvu vaše zemlje u NATO-u treba da bude vaša odluka, ali, kako mi se čini, uz korišćenje demokratskih procedura, koje predviđaju uzimanje u obzir mišljenje stanovništva, umjesto da to bude učinjeno preko administrativnih i drugih, recimo, parlamentarnih odluka.
Pitanje o mogućem prekidu saradnje sa SAD u vezi s tim ne bi trebalo da predviđa bilo kakve komentare sa moje strane. To pitanje treba postaviti onima koji su direktno uključeni u tu problematiku. Ne bih sada govorio o protivmjerama jer treba da sačekamo konkretne odluke, odnosno da vidimo hoće li Crna Gora postati članica NATO-a ili neće. Ali, svakako ćemo izvući zaključke na osnovu eventualnih novih okolnosti.
Šta bi za odnose zvanične Podgorice i Moskve značilo crnogorsko članstvo u NATO-u i da li bi Crna Gora mogla očekivati određene sankcije ili prekid dalje međudržavne saradnje?
–Ponavljam, treba da sačekamo neku odluku po tom pitanju, a onda ćemo vidjeti. Uvođenje sankcija prema jednoj ili drugoj državi nije način naše spoljne politike u slučaju problema u odnosima sa jednom državom ili velikim brojem država. O svemu je moguće raspravljati na miran i pošten način, ali uz pružanje konkretnih i ubjedljivih argumenata. Istovremeno, važno je podvući da smo prije izvjesnih događaja u Ukrajini podržavali konstruktivan dijalog sa svim zemljama članicama Sjevernoatlantske alijanse bez izuzetka, kao i sa rukovodstvom NATO-a.
S obzirom da u Crnoj Gori ne postoji većinska volja građana za ulazak u NATO, kako komentarišete namjeru vlasti da bez referenduma donese odluku o tome?
–Faktički sam već odgovorio na Vaše pitanje malo ranije, spomenuvši upotrebu demokratskih mehanizama, o kojima u svim svojim izjavama toliko brinu lideri svih zemalja članica NATO-a.
Nezavisnost pokrajine Kosovo i Metohija, koja je uvijek istorijski pripadala Srbiji, proglašena je bez bilo kakve ispoljene volje lokalnog stanovništva i ta odluka je donijeta u parlamentu. I takav način donošenja toliko važne odluke za rusku stranu ispao je neprihvatljiv. Stalno su nam govorili – to je „isključivost”, ali šta to znači niko nam ne može objasniti uz pružanje pravnih argumenata.
U kampanju za članstvo u Alijansi uključile su se i brojne Vaše kolege ambasadori, koji u agitaciji nerijetko prelaze i dobru diplomatsku granicu nemiješanja u unutrašnje stvari države domaćina. Kako to komentarišete?
–Kao što Vam je dobro poznato, jedan je od ključnih principa ruske diplomatije upravo je nemiješanje u unutrašnje stvari država domaćina. Mi se strogo pridržavamo takvog pristupa u svom radu, pošto glavna stvar za nas jeste da skrenemo pažnju građanima na naše argumente po jednom ili drugom pitanju.
Iz tog razloga, kako se može komentarisati držanje brojnih predavanja predstavnicima vaše zemlje o prednostima članstva Crne Gore u Alijansi i implementaciji velike liste zahtjeva za rješavanje ovog pitanja itd.? Izgleda da to treba posmatrati kao „takmičenje za najbolju pjesmu o glavnom”.
U saopštenjima izdatim nakon bilateralnih susreta crnogorskih i ruskih zvaničnika imamo uvjeravanja da su odnosi između dvije države na zavidnom nivou. Ipak, u proteklih godinu dana to se baš i nije moglo zaključiti na osnovu poteza koje je prevashodno vukla crnogorska vlast.
–Nažalost, u pravu ste. Dovoljno je da se sjetimo da se poslednja posjeta ministra inostranih poslova Rusije Crnoj Gori desila prije više od četiri godine – u aprilu 2011. godine. Iste godine na jesen u Podgorici je održana i poslednja sjednica Međuvladinog rusko-crnogorskog komiteta za trgovinu, ekonomsku i naučno-tehničku saradnju. Međutim, nastavljaju se kontakti na radnom nivou između naših ministarstava i radimo na pripremi za potpisivanje niza bilateralnih dokumenata.
Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, želim da podvučem da smo otvoreni za kontakte i nastavljamo sa radom na održavanju takve međusobne saradnje, koja je u toku više od 300 godina istorije bila karakteristična za rusko-crnogorske odnose. Međutim, mnoge od naših inicijativa i poziva od strane rukovodstva naše zemlje za učešće u različitim događajima, čak i nepolitičkog karaktera, ostaju bez pažnje crnogorskog rukovodstva u poslednje vrijeme. Nemam šta tu da dodam.
Međutim, kao što sam već rekao, uključujući i na stranicama Vaših novina, ova situacija, srećom, ne tiče se odnosa između običnih ljudi. Uzajamna simpatija i ljubav dva bratska naroda – ruskog i crnogorskog – duboko su u našim srcima i to nije moguće to izbrisati zarad kratkoročnih političkih razloga.
Kako komentarišete tvrdnje CEAK-a da su oštećeni u poslu vezanom za kupovinu KAP-a, zbog čega su pokrenuli arbitražne postupke kojima traže odštetu od oko milijardu eura?
–Nemamo ovlašćenja da komentarišemo izjavu predstavnika CEAK-a.
Čitaoci Vašeg lista, nadam se, upoznavati su sa informacijama koje su se pojavljivale u toku poslednjih nekoliko godina o tome kako se razvijala situacija oko KAP-a. Po mom mišljenju, Vlada vaše zemlje nije baš korektno zamolila ruskog investitora koji je učestvovao u upravljanju Kombinatom da raskine odnose s njima. Štaviše, ružno je, prema ocjenama ruskih biznismena, izgledala situacija sa hapšenjem finansijskog direktora KAP-a i državljanina Rusije D.Potrubača zbog navodne krađe električne energije na ogromnu sumu. Međutim crnogorska strana, u suštini, nije pružila nikakve konkretne dokaze.
Arbitraža koju ste spomenuli, a koja je inicirana od strane ruskih suinvestitora u Kombinatu, nalazi se isključivo u pravnoj ravni. Naša ambasada nema ništa s tim.
U kojoj će se mjeri sankcije za uvoz hrane koje je Rusija odredila državama EU i na snazi su do 5. avgusta odraziti na Crnu Goru i da li je i dalje aktuelna zabrana uvoza mesa i vina iz Crne Gore?
–Prije svega, smatram da je neophodno precizirati da rusko embargo na hranu važi samo za zemlje Evropske unije, SAD, Kanadu, Australiju i Norvešku. Budući još uvijek samo kandidat za članstvo u EU, Crna Gora nije obuhvaćena spomenutim uzvratnim ekonomskim mjerama, uvedenim u cilju obezbjeđivanja sigurnosti i zaštite interesa Ruske Federacije.
Međutim, ograničenja na uvoz mesnih proizvoda iz Crne Gore zaista postoje, ali nisu uopšte vezana za bilo kakve „sankcione razmjene”, nego se temelje na dva glavna uzroka. To su nepoštovanje veterinarsko-sanitarnih normi i standarda koji se primjenjuju u našoj zemlji od strane nekih crnogorskih proizvođača, kao i pokušaji da se organizuje reeksport mesa u Rusiju iz nekih zemalja članica EU.
U pogledu isporuka u našu zemlju crnogorskog, evropskog i bilo kojeg drugog alkoholnog pića, uključujući i vina, ne primjenjuju se nikakve restriktivne mjere od ruske strane. Crnogorska vina, kad bi postojala želja, mogu se pronaći na tezgama ruskih prodavnica.
Rajka RAIČEVIĆ
Nema političke volje za ruske investitore
Ima li naznaka dolaska novih investitora iz Rusije na ove prostore i za koje oblasti ulaganja su eventualno zainteresovani?
–Takve podatke nemam. Čini mi se da je objašnjenje jednostavno – niko ih ne čeka ovdje, i to iz političkih razloga. Od strane preduzetnika iz Rusije bilo je brojnih pokušaja, uključujući i one sa podrškom na međuvladinom nivou, za realizaciju zajedničkih projekata u oblasti energetike itd. Ali, kao odgovor su čuli samo jednu riječ – „zanimljivo”, a zatim tišina.
Ostaćemo dobri prijatelji
Na kraju našeg intervjua htio bih da poželim svim građanima Crne Gore puno zdravlja, sreće, dobrobiti u porodicama i ostvarenje svih vaših želja. Siguran sam da će narodi Crne Gore i Rusije uvijek ostati dobri prijatelji, koji su se u toku više stoljeća vaspitavali i živjeli u skladu sa zajedničkim vrijednostima. Volim vas i još jednom vam od srca želim sve najbolje, poručio je na kraju mandata građanima Crne Gore Andrej Nesterenko.
Manje turista iz Rusije
Sve više je ruskih državljana koji su ranije kupili nekretnine u Crnoj Gori a sada je napuštaju i prodaju imovinu, naročito nakon odluke podgoričkog režima da zbog Ukrajine uvede sankcije Rusiji. Šta je po vašem mišljenju uzrok tog trenda i imate li podatke o tome da li je ove godine, tačnije ovog ljeta, smanjen broj Rusa na teritoriji Crne Gore u odnosu na prethodnu godinu?
–Na pitanje o nekretninama koje su kupili ruski građani u Crnoj Gori odgovorili ste sami.
Što se tiče turista iz Rusije koji posjećuju vašu zemlju, mogu da kažem da u ovom trenutku primjećujem da ih je nešto manje u poređenju sa prethodnom godinom. Meni o tome pričaju i vlasnici crnogorskih hotela, turističke kompanije i taksisti.